Razgovor s Ivanom Perišom: kako lokalni aktivizam mijenja grad

Ivan Periša nije političar niti želi biti. Nije ni nevladina organizacija s uredom i godišnjim izvještajem. On je, kako sam kaže, „susjed koji je prestao čekati da netko drugi nešto napravi.” Sve je počelo 2019. kada je u njegovu kvartu u Zadru bio planiran rušenje starog nasada platana za potrebe parkirnih mjesta. Periša je organizirao peticiju, prikupio 1.200 potpisa u tjedan dana i izašao pred gradsko vijeće. Platane su ostale. Od tada, njegova neformalna mreža susjeda narasla je na više od 400 aktivnih članova koji se bave svim od uređenja parka do praćenja javnih natječaja. Pitamo ga kako izgleda tipičan tjedan. „Više je to kao stalni WhatsApp kanal nego kao organizacija”, smije se. „Netko primijeti problem — rupa na cesti, nelegalna reklama, srušeni ogranak koji blokira put — i onda zajedno odlučujemo treba li to prijaviti, fotografirati, ili posjetiti ured koji je za to nadležan.” Ono što ga razlikuje od klasičnog aktivizma je insistiranje na konkretnosti. „Ne organiziramo prosvjede ako možemo poslati dopis. Ne šaljemo dopise ako možemo otići osobno. I ne idemo osobno ako netko tko ima više veze s tom temom može to riješiti bolje od nas.” Periša признaje da sustav nije uvijek naklonjen ovakvom angažmanu. „Ima gradskih službenika koji ne žele da nas vide, jer znaju da ćemo doći s primjedbom. Ali ima i onih koji nas zovu jer im je lakše da probleme čuju direktno iz kvarta nego da čekaju žalbe putem sustava.” Razgovor završavamo pitanjem koje svi mislimo ali rijetki postavljaju: je li lokalni aktivizam dovoljan? „Nije”, kaže bez oklijevanja. „Ali bez njega, ništa veće ne može funkcionirati.”